GLETOVANJE
Šta vam je potrebno da bi ste ogletovali prostoriju:
- gleterica
- glet masa
- špakla
- šmirgla
Ako je gleterica nova prvo treba da se gletuje na malteru kako bi ce zaoblile ivice, da ne bi u kasnijem radu ostavljala linije.
Glet masa postoji u prahu i gotova masa. Ako imate masu u prahu morate je razmutiti u vodi, ali ne sme da bude previše tečna a ni previše gusta (kao testo) kada ste sve pripremili možete da počnete da radite.
Špaklom uzmete malo mase i stavite je na gletericu. Gletericom počnite da razvlačite na malterisanu ili neku drugu zidnu površinu. Morate voditi računa da svuda masa bude jednake debljine (oko 2-3 mm) i da nema neravnina i linija od krajeva gleterice. Oko uglova gde ne moze gletericom da se dopre uzmite neku manju četku i polako poravnajte izbočine ali prethodno četku pokvasite. Kada ste pokrili sve zidove koje ste hteli ostavite da se dobro osuši. Kada su se zidovi osušili sitnom šmirglom lagano prešmirglati sve što ste ogletovali, i ako su i dalje ostale neke neravnine poravnaj te ih šmirglom. Kada ste sve to lepo ošmirglali, nanesite drugi sloj koji je nešto tanji nego prethodni (oko 2mm). Kada se osuši drugi sloj ponovite postupak šmirglanja. Kada ste završili šmirglanje nanesite treći sloj koji je nešto tanji nego prethodni (oko 1mm). Pošto vam se osušio treći sloj veoma sitnom šmirglom pređite lagano preko zida, kada to završite zid je spreman za farbanje.
Krečenje
Prvi i najvažniji korak u krečenju vaše kuće ili stana je odluka kakve boje želite da budu prostorije. Mnogi ljudi misle da je kod ove odluke najbitnije koja im se boja dopada,ali to je prilično daleko od istine.
Funkcija prostorije je presudna za odabir najbolje boje.Boje utiču na to kako ćemo se osećati u određenoj prostoriji, kao i na to koliko je soba svetla. Kada krečite sobu, razmišljajte o tome za šta je koristite i šta ćete u njoj najčešće raditi. Bojom oplemenjujemo i oživljavamo prostor. Bojom postižemo kontraste, naglašavamo prostornost te prostoru dajemo novu dimenziju.
U današnje vreme sa pojavom akrilnih boja krečenje više nije prosto baš uvek, kao nekada. Ranije se radilo samo sa jupolima (disperzivne boje) što je omogućavalo svima da mogu da ih rade ,a majstori su bili ljudi koji su znali da iz tonera naprave određenu boju.
Sada kada su se pojavile akrilne boje, mnogima se dešava da im se zidovi šarene čak i kada ih pređu dva puta".
Akrilne boje se rade iz 2 nanosa pretežno, i zahtevaju prethodnu pripremu zidnih površina, a u nekim slučajevima ukoliko se ton podloge i nove boje razlikuje preterano, moramo naneti i tzv. predboju koja će tu razliku smanjiti.
Akrilne boje se nanose mikrofiber valjkom-ni u kom slučaju končanim, i nanose se na zid u tankom sloju (tzv. mikrofilmu) uz poseban osvrt na spojeve, i sa što manjom upotrebom četke.
Postoje razne vrste akrilnih boja, a bitna stvar kod ovih boja jeste da budu paropropustljive, a glavne odlike su im otpornost na mokro brisanje i mogućnost dobijanja jakih i mat tonova, koje je ne moguće dobiti toniranjem običnih disperzija.
Najzastupljenije boje iz ove grupe kod nas su SPEKTRA, HELIOS, LATEKS kojeg proizvode i JUB i HELIOS, PALAS Duga,Viteks, a često se dešava da ljudi u ovu grupu boja uvrste i JUB-ov Jupol GOLD koji je otporan samo na suvo brisanje,a ne i na mokro.
Izravnavanje manjih oštećenja na zidovima:
Manja oštećenja na zidu možete izravnati pomoću lopatice (špahtle) i mase za izravnavanje na bazi gipsa ili brzosušećeg gipsa. Rupe i pukotine odstružite sa čeličnom lopaticom tako da odstranite sve delove zida koji otpadaju. Podloga mora biti čista, čvrsta i suva. Zatim pukotine lagano navlažite i napunite ih izmešanom mešavinom za izravnavanje.
(Gotove mase za izravnavanje se ne moraju mešati). Tokom sušenja se masa za izravnavanje skuplja pa trebate nakon pola sata još jedanput ponoviti postupak. Na kraju možete preostale neravnine, na suvoj podlozi, izravnati sa finim brusnim papirom.
Izravnavanje većih pukotina:
Velike pukotine morate prekriti sa specijalnom trakom može i bandaž traka. Pukotina se ostruže i navlaži sa vodom.
Tada se nanese jedan sloj mase za izravnavanje, te se po dužini pukotine položi traka (vrlo tanka traka od staklenih vlakana)Ponovo se nanese tanki sloj mase za izravnavanje, pažljivo izravnja sa čeličnom lopaticom. Kada se obrađeno mjesto osuši, možete ga još pažljivo obraditi sa finim brusnim papirom.
Kada je podloga za bojenje pripremljena, ostavi se da se dobro osuši.
Važna pravila kod bojenja:
Pripremite boju prema upustvu proizvođača (Boju trebate uvijek dobro izmiješati.)
Zaštitite sa zaštitnom trakom površine koje se ne boju.Četke i valjke ne uranjajte duboko u boju. Posude sa bojom nakon upotrebe dobro zatvoriti.
Materijal za rad:
Pripremite valjak za bojenje (duge dlake za tekuće boje, kratke dlake za čvrste boje za zidove), mrežica za cedjenje boje, malu četku tzv. radijatorku, i teleskopsku dršku.
Količina boje:
Na kantama za boju se nalazi upustvo o površini koja se sa bojom može okrečiti. Imajte na umu da neobrađena zidna površina treba više boje nego glatki zid. Isplanirajte i dovoljno rezerve.
Nepisano pravilo kaže: Za ca.10 m² se potroši jedan litar boje.
Pre nego što odjurite u obližnju trgovinu boja i lakova svakako treba pregledati zidove pre krečenja. Vlažni zidovi se moraju osušiti, a uzorak vlage treba pronaći i ukloniti. Ako se u prostoriji javlja para zbog lošeg provjetravanja (kuhinja, kupaonica) okrečite zidove bojom koja sprečava kondenzaciju ili ih obložite nekom zidnom oblogom. Stare mrlje od vlage ne mogu se krečiti bez prethodne sanacije !




