

ZAŠTO JE TADIĆEVA KOALICIJA IZABRALA BOGOLJUBA ŠIJAKOVIĆA ZA MINISTRA VJERA
Podgorica - Novi ministar vjera u Vladi Srbije, nikšićki profesor Bogoljub Šijaković nije se odrekao crnogorskog državljanstva, saznaju “Vijesti”.
Ta dilema, koju je prije dva dana iznio predsjednik Crnogorske partije Nenad Stevović, je riješena, ali još ostaje enigma da li je Šijaković, blizak crkvenim krugovima i Mandićevoj Srpskoj narodnoj stranci, u Vladu Srbije ušao kao kadar mitropolita Amfilohija Radovića i da li je njegovim postavljenjem mitropolit “naplatio” svoju podršku Borisu Tadiću nakon junskih izbora u Srbiji.
Šijakovićevo postavljenje može se tumačiti kao siguran znak da Crnogorska pravoslavna crkva u Srbiji neće biti registrovana kao vjerska organizacija, iako je Vrhovni sud Srbije vratio na ponovno razmatranje takvu odluku prethodnog srpskog ministra vjera Radomira Naumova.
U Mitropoliji crnogorsko-primorskoj nijesu htjeli da komentarišu mogućnost da je Srpska pravoslavna crkva presudno uticala na izbor Šijakovića, kojeg je predložila Demokratska stranka. On je u Vladu Srbije izabran jer ima i srpsko državljanstvo, a istovremeno predaje i na Teološkom fakultetu u Beogradu.
Protojerej Gojko Perović smatra da njegovo postavljenje ne može komentarisati s obzirom na to da Šijaković nikada nije imao nikakvu crkvenu funkciju.
„Šijaković je vjernik, ali nema nikakvu funkciju u crkvi da bi postojala neka veza i da bih ja to komentarisao“, rekao je Perović „Vijestima“.
Šijaković je poznat po zajedničkim nastupima sa mitropolitom Amfilohijem koji, prema navodima srpskih medija, pripada krilu SPC koje je zagovaralo da Vladu formira upravo Tadićeva koalicija “Za evropsku Srbiju” (ZES), a ne Koštuničina DSS i radikali.
Šefica poslaničke grupe ZES koalicije Nada Kolundžija kaže da Šijakovića “nije postavila Srpska pravoslavna crkva, nego pobjednici na izborima”.
“Naravno da mu dobar odnos sa SPC nije prepreka za tu funkciju”, rekla je Kolundžija “Vijestima”.
Šijakovića je DS predložila za ministra kao „nestranačku ličnost“, baš kao što ga je kao osobu van partijskih krugova prije osam godina za saveznog ministra vjera predložila Srpska narodna stranka. Ipak, danas visoki funkcioneri SNS-a za Šijakovića kažu da je “jedan od najvažnijih ideologa stranke”.
Šijakovićeva povezanost sa SPC traje godinama: profesor je na bogoslovskom fakultetu u Beogradu, a u martu 2005. bio je član visoke delegacije SPC koja je posjetila Ameriku.
Dobro upućeni izvori smatraju da bi Šijaković mogao biti mudro rješenje Vlade Srbije koja na taj način rođenom Nikšićaninu daje moć da odlučuje o statusu CPC u Srbiji.
Kakav će biti ministrov odnos prema CPC da se naslutiti i na osnovu njegovih brojnih izjava u kojima toj vjerskoj organizaciji negira pravo na postojanje.
Srpski mediji ovih dana podsjećaju da je Šijaković prije nekoliko godina na skupu u manastiru Podmaine kod Budve poručio: „Onaj ko se na popisu izjasni kao Crnogorac, postaće Montenegrin, anti - Srbin i Dukljanin”.
Šijaković je prije dva dana rekao “Vijestima” da je na sastanku i u cjelodnevnim obavezama, tako da nije mogao da odgovara na pitanja.
Iako je Nenad Stevović iz Crnogorske partije napomenuo da Bogoljub Šijaković ne može biti istovremeno državljanin Srbije i Crne Gore, novi ministar u srpskoj vladi na to ima pravo do 19. oktobra, ako je srpsko državljanstvo stekao nakom proglašenja nezavisnosti Crne Gore.
Ako je sprsko državljanstvo Šijaković dobio prije 3. juna, kada je proglašena nezavisna Crna Gora, onda mu crnogorsko državljanstvo niko ne može oduzeti.
Tadiću ne smetaju konzervativci
Jedna od najviše citiranih izjava novog srpskog ministra vjera je ona od prije pet godina kada je ocijenio da su borci za ljudska prava „politički kameleoni“, koji su „ranije proganjali ljude zbog vjere u ime komunizma i titoizma, a sada to čine u ime ljudskih prava i evropskih integracija”.
Na pitanje “Vijesti” da li je Šijakovićev imidž konzervativnog klerointelektualca u skladu sa programom i politikom Demokratske stranke koja mu je namijenila portfelj, Nada Kolundžija je odgovorila:
“Demokratska stranka se ne vodi toliko strogim partijskim kriterijumima kada se radi o pitanjima od opšteg značaja. U tom smislu mnoga naša kadrovska rješenja nijesu partijska, što znači da ti ljudi ne moraju obavezno da imaju uskopartijski pogled na svijet”.

