Momo Kapor

pa, da vidimo šta smo pročitali ili šta predlažete za čitanje

Momo Kapor

Postod nalence » Ned Mar 07, 2010 01:30

Preminuo Momo Kapor

Na zalost 3. marta ove godine preminuo Momo Kapor,jedan od najpoznatijih srpskih pisaca, slikar i novinar.
Momo Kapor je bio kompleksan umetnik, prvo slikar, a nakon objavljvanja romana ”Foliranti“ 1975. godine svojevrsni fenomen u jugoslovenskoj književnosti i jedan od načitanijih pisaca na ovim prostorima. Poslednjih decenija javnost ga, međutim, pamti i po tvrdim nacionalističkim stavovima, a bio je i član odbora za odbranu istine o Radovanu Karadžiću.

Slika

Traži se jedna reč.
Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
“Šta radiš?” – pitaju me poznanici.
Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....


Traži se jedan svet, prekjuče iščezao....
Traži se nada....ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav...
Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju. On se traži. ...Jedanput bismo primetili da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život. I on se traži – taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen.


("Oglas", M. Kapor)
"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
Nisu loša vremena, nego čovek."
Korisnikov avatar
nalence
Starosedelac
 
Postovi: 533
Pridružio se: Ned Okt 05, 2008 08:38
Lokacija: snovi

Povratak na Književnost

Ko je OnLine

Registrovanih korisnika: Bing [Bot], Google [Bot]

cron