agvozden je napisao:Pa zar to jos uvek nije Olimpijski sport!?

agvozden je napisao:Pokazao mi neko u vojsci kako se to igra, pa smo probali.
Doduse, nismo se dovoljno uvezbali za ozbiljnije nastupe.

Mislim da nigde ne postoje pisana pravila.

Eto prilike da ih napisemo...

IGRA KLISA I GUDAČA

Bila je to jedna od najomiljenijih muških igara, kojom su dječaci, već zarana, pokazivali svoju snagu i umješnost. Obično bi netko od starije djece "kosirom" odsjekao komad drva promjera 3-4 centimetra i duljine dvadesetak centimetara, te ga zašiljio s obje strane, za "klis". "Gudač je bio deblji i dulji od klisa. Izrađivao se najčešće od grabovine, obično promjera 5-7 cm, i duljine 40-50cm, s kojega se obavezno morala oguliti kora. Igra se "klisa i gudača" igrala na livadama jer je radijus kretanja igrača i klisa bio prilično velik. Jedan bi se oveći kamen stavljao na čistinu ili bi se od više komada kamena sazidao "pik" veličine pola metra, te nakon što bi se "brušketom" ili "mučavicom" utvrdio redosljed igranja i odredili suigrači igra je mogla početi.
Prvi bi igrač gudačem nastojao što jače udariti klis, te ga na taj način poslati što dalje od pika. Udaranje se klisa najčešće izvodilo iz ruke, ali je netko to radio i s poda ili s ruba pika. Za to bi vrijeme protivnički igrači čekali na mjestu gdje su očekivali da bi klis mogao pasti, te ga nastojali uhvatiti prije nego padne na tlo. Djeca su već međusobno znala do kuda koji udarač može udariti klis. Kad bi klis pao na tlo, jedan bi igrač, a opet je to bio najspretniji i najsnažniji među njima, nastojao, s onoga mjesta na kojem se klis zaustavio, pogoditi pik. U slučaju pogotka igru bi preuzimali protivnici, a ako je ovaj promašio pik, udarač bi ponovno udarao klis, ali ovaj put isključivo s tla i s mjesta na koje ga je dobacio njegov protivnik. Udarač bi gudačem udario po zašiljenom vrhu klisa tako da ovaj odskoči s tla, te ga nastojao u zraku pogoditi što snažnije da ga odbaci što dalje od pika. Ovaj je dio bio izuzetno važan jer su se na taj način skupljali punti. Igrač bi osvojio onoliko punata koliko je duljina gudača od pika bio odbačen klis. To je, ujedno bila i opasna igra, u kojoj je postojala opasnost od ozljeđivanja prilikom hvatanja klisa, ali se svejedno ova igra, kod djece, u nekim selima Imotske krajine održala do današnjih dana. Poznato je i nekoliko inačica ove igre. I dans postoji slična igra u nekim mjestima Like i Gorskoga kotara, te u nekim selima oko duvanjskog polja.